U srcu pustinje Kalahari, razdijeljene između tri države: Južnoafričke republike, Namibije i Bocvane, već stoljećima živi najsretniji narod na svijetu – Bušmani! Odakle su došli na ovo područje? To je nepoznato, oni su kao važan dio svijeta oduvijek bili u pustinji.
Bušmani (Koisani – Sinovi sunca, kako sebe nazivaju) su veoma malen narod, ima ih svega 25 000. Žive životom kakvim su živjeli njihovi preci, još u kameno doba, ništa ne posjeduju i čak im je nepoznat pojam ”privatna imovina”, a ako jedan od njih nešto ulovi, to rado podijeli sa svojom obitelji. Najstariji su živući narod Afrike, a antroplozi ih nesmatraju crncima već zasebnom rasom koju nazivaju Khoisan. Ime pod kojim su danas poznati, Bušmani ili ”ljudi iz grmlja”, dali su im Englezi i to navodno zbog toga što se u nevolji sklanjaju u prvi grm kojeg pronađu. Istina ili ne, taj naziv za ovaj sretni narod se u cijelom svijetu prihvatio i zadržao do danas.
Kako izgledaju Bušmani? Prije svega, jako su niskog rasta; najviši od njih ima svega 150 cm. Veoma su vitki, naborane žutosmeđe kože, snažni su i izdržljivi te izrazito sretni i zadovoljni. Bušmanke su malo punije od jače polovice plemena, a neprirodno velika stražnjica i bedra ih čine zdepastijima nego što to zbilja jesu. Jezično spadaju u neobičnu skupinu poznatu kao Klik, a govore tzv. coktavim jezikom, odnosno pri govoru ispuštaju posebne zvukove nalik na coktanje iz razloga što ”usisavaju” zrak dok pričaju. Lov je sastavni dio njihovog života, i razvili su mnoge lovačke metode, od kojih je progon svakako najzanimjivija: prate i progone divljač danima, nedopuštajući joj da se odmori, sve dok se životinja napokon ne sruši od umora. Organizirani su u horde, malene skupine koje zajedno žive i love, a imaju do maksimalno 60 članova. Svaka horda ima određene područje čije se granice pažljivo čuvaju, a svi članovi horde imaju jednaka prava.
Njihova prošlost je prepuna neriješenih zagonetki, koje se najviše odnose na njihovo podrijetlo. Ono što je poznato je da su živjeli na prostranstvim središnje i istočne Afrike te na Etiopijskoj visoravni. Postupno su ih od tu potisnuli Buntu crnci, a kao jedini dokaz života na tim podurčjima Bušmani su ostavili slike na kamenim zidovima spilja koja bez pretjerivanja možemo ubrojiti u najljepša djela primitivne umjetnosti u svijetu. Svrha njihovih crteža bila je magijska, odnosno njihovo mišljenje kako životinju treba naslikati što vjerodostojnije kako bi se stekla moć nad njom i kako bi ju što jednostavnije ulovili. Njihov prvi susret s Europljanima dogodio se u 17. stoljeću, prilikom doseljavanja Nizozemaca na jug Afrike. Uslijedio je stogodišnji rat između njih i Buntu plemena, a Bušmani su se tada našli između dvije vatre i nažalost veliki broj njih je u tom ratu i izginuo. No, oni koji su preživjeli su se povukli u pustinju Kalahari i uspješno se prilagodili okrutnim uvjetima pustinje.
photos: pixabay.com
