Današnji Grčki grad Olimpija je u vrijeme Antičke Grčke bilo svetište i mjesto u kojemu su se svake 4 godine održavale Olimpijske igre. U vrijeme igara prestajali su ratovi, a na same igre su dolazili atlete iz Male Azije, Sicilije, Sirije i Egipta kako bi se poklonili svom Bogu nad Bogovima – Zeusu. Upravo njemu u čast, poznati kipar Fidija je 433. godine prije Krista započeo osmogodišnju gradnju kipa, koji se ubrajao u 7. svjetskih čuda Antike. Sam kip građen je od drva ali je na njega dodano zlato, drago kamenje i slonovača. Kip visine 13 metara bio je smješten u posebno sagrađenom hramu u južnoj Grčkoj.
Zbog svoje veličine i impozantnosti, kip je na mnoge ostavio toliko jak utisak da su vjerovali da gledaju u samoga Boga Zeusa, koji je prikazan u sjedećem položaju gdje u jednoj ruci drži božicu pobjede Niku, a u drugoj žezlo sa orlom na vrhu. Prema nekim legendama, rimski car Kaligula je pokušao kip ukrasti, ali su njegovi ratnici pobjegli kada im se kip nasmiješio i skele vojnika se urušile. Kip je u hramu proveo nekoliko stoljeća, ali u Rimsko doba je bio jako zapušten. Kada su Olimpijske igre po naredbi cara Teodosija zabranjene 391. godine, naređeno je i zatvaranje Zeusovog hrama. Kasnije, Olimpiju su zadesili potresi i poplave, a hram je oštećen i u požaru u 5. stoljeću. Nešto prije toga, kip je prebačen u carsku palaču u Konstantinopolisu, gdje se nalazio sve dok nije uništen u velikom požaru 462. godine. Na mjestu gdje je nekada bio stari hram danas nema ničega osim ostataka kamenja, temelja građevine i palih stupova.